Dijamantno vjenčanje: Tako je počela ljubav Manhajmovih na obali Dunava

Dijamantno vjenčanje: Tako je počela ljubav Manhajmovih na obali Dunava

Kakva dirljiva ljubavna priča! Jozef Manhajm, 82 godine, osvrće se na 15. lipnja 2025. i govori kako mu je jedan jedini susret promijenio cijeli život. Na obalama Dunava u Novom Sadu u Srbiji upoznao je tada 17-godišnju Veroniku. Odmah je bio očaran njezinim svijetlim očima i njezinom ljepotom. Veronika je bezbroj puta dolazila po mlijeko od susjede, dok je Jozef igrao nogomet s prijateljima na obali rijeke. Ovaj oprezni pristup brzo je doveo do razgovora i sastanka u lokalnoj plesnoj dvorani. No, sve je trebalo ostati tajna - Veronika je u početku vezu skrivala od roditelja, a kući se uvijek vraćala točno u 10 sati navečer.

Sudbina je htjela da Jozef često prati Veroniku do njezinih ulaznih vrata, a da nitko za to ne zna. Desetljećima kasnije, par je proslavio dijamantnu svadbu u Günzburgu i prisjeća se malih, stidljivih početaka svoje ljubavi.

Osvrt na Novi Sad

Novi Sad ima bogatu povijest koja seže u kasni srednji vijek. Mjesto je nastalo u županiji Kraljevine Ugarske izgradnjom cistercitskog samostana Belefons. Godine 1526. Osmanlije su osvojile regiju, što je imalo razorne posljedice. Dugo vremena broj stanovnika pao je s 20.000 na samo oko 7.000 stanovnika kada je mjesto teško razoreno u bombardiranju 12. lipnja 1849. Iz tog razdoblja, kada je grad izgubio veliki dio svoje kulturne baštine, ostalo je samo 808 od 2.812 zgrada. Unatoč tim neuspjesima, mnogi su graditelji, osobito njemačkog podrijetla, došli u Novi Sad između 1849. i 1853. Njihovo zalaganje dovelo je do revitalizacije gradskog središta i oblikovalo arhitektonsko lice grada u 19. stoljeću.

Arhitektonski stilovi i arhitektonska remek-djela

Arhitekti tog vremena, uključujući Jozefa Coceka i Gyorgya Molnara, značajno su pridonijeli oblikovanju grada. Cocek, školovan u Beču, planira nekoliko značajnih građevina, dok je Molnar zaslužan za izgradnju Reformirane crkve. Ova arhitektonska raznolikost, inspirirana mađarskom secesijom, stvorila je privlačnu cjelokupnu sliku kojoj se posjetitelji i danas dive.

• Jozef Cocek (1852–1904): Evangelische Kirche (1884), Rathaus
• Gyorgy Molnar (1829–1899): Reformierte Kirche, Krankenhaus, Rathaus (1893-1895)
• Vladimir Nikolić (1857–1922): Dunđerski Theater (1895), Zmaj Jovina Gymnasium
• Anton Tikmajer (1868–1933): Lehrerhaus (1897)
• Baumhorn Lipot (1860–1932): Sparkassengebäude (1904)
• Lazar Dunđerski (1881–1952): Serumfabrik, Villen
• Đorđe Tabaković (1897–1971): Über fünfzig Gebäude, darunter das Hotel „Park“

Ali povijest Novog Sada ne karakterizira samo arhitektura. Grad je doživio brojne preokrete u posljednjim stoljećima, uključujući razaranje uzrokovano zračnim napadima tijekom rata na Kosovu 1999. godine. Rušenje Žeželjevog mosta ostavilo je trajno naslijeđe koje je nadoknađeno tek 2005. godine ponovnim otvaranjem Mosta slobode. Danas se Novi Sad čini kao živo mjesto koje spaja prošlost i budućnost.

Puna sjećanja Jozefa i Veronike, kao i duga povijest Novog Sada otkrivaju koliko su osobne i zajedničke priče blisko isprepletene. U svijetu koji se neprestano mijenja, moć ljubavi i kulture traje.