Suđenje tifusu u Neuöttingu: 97 mrtvih i upitne presude!

Suđenje tifusu u Neuöttingu: 97 mrtvih i upitne presude!

Kakvo depresivno vrijeme! Godine 1948. u Neuöttingu je bjesnila kobna epidemija tifusa, koja ne samo da je koštala mnoge živote, već je imala i dalekosežne implikacije na zdravstvenu politiku. Ukupno je 97 ljudi izgubilo život od bolesti u gradu, dok je više od 100 drugih bilo pogođeno. Ovi ozbiljni događaji doveli su do suđenja koje je i danas poznato kao Neuöttinger tifusni proces i koje se održalo na regionalnom sudu u Traunsteinu u ljeto 1950. Pojavilo se goruće pitanje: je li epidemija uzrokovana ili potpomognuta nemarnim ponašanjem pojedinaca? To prenosi Innsalzach24 Na optuženičkoj klupi među optuženicima bilo je petero ljudi, među kojima i tadašnji zdravstveni djelatnik dr. Horst Schmidt te brojni drugi općinski službenici.

Optužba je bila 97 slučajeva ubojstava iz nehaja. Epidemija je imala razorne posljedice u Neuöttingu: 1946. i 1948. oboljelo je ukupno 1500 ljudi, što je rezultiralo s 134 smrti. Poduzete su mnoge mjere da se zaustavi širenje tifusa; Škole su privremeno zatvorene, plesne priredbe zabranjene, a stanovništvo je dobilo posebna pravila ponašanja. Trbušni tifus se prenosi fekalno-oralno, često putem zaražene hrane ili vode. Već u lipnju 1948. zabilježeno je 600 oboljelih i 30 umrlih, što je zabrinulo vlasti. Kako bi se spriječilo širenje, plesne operacije su također zaustavljene u susjednoj četvrti Mühldorf.

Proces i njegove posljedice

U samom suđenju, koje je istaknulo sukob interesa zdravlja i odgovornosti, dr. Schmidt je na kraju oslobođen. Iako je i ovdje utvrđeno da je veće kloriranje vode iz slavine moglo pomoći u suzbijanju epidemije, svi optuženici su oslobođeni. Stručnjaci su događaje opisali kao ozbiljan znak upozorenja za cjelokupnu vodoopskrbu u zemlji. Ogledalo pruža dodatne informacije tadašnjim okolnostima.

Kao odgovor na razorne posljedice epidemije, pokrenut je petogodišnji plan poboljšanja vodoopskrbe i odvodnje otpadnih voda u Neuöttingu. Cilj je bio jasan: ne ponoviti greške iz prošlosti i zaštititi zdravlje stanovništva.

Povijesni kontekst

Kako bismo bolje razumjeli dimenzije problema, vrijedi zaviriti u povijest. Trbušni tifus bio je široko rasprostranjen u 19. stoljeću, ali pravi medicinski napredak u identificiranju uzročnika dogodio se tek početkom 20. stoljeća. Uvjeti života u koncentracijskim logorima tijekom nacističke ere pogoršali su situaciju jer je medicinska skrb bila namjerno loša. Žrtve poput Victora Baeyensa iskusile su okrutnu stvarnost epidemija u logorima, gdje su uvjeti nalikovali “malom Bergen Belsenu”. UKE pruža detaljne informacije o povezanosti tifusa i nehigijenskih životnih uvjeta.

To je zastrašujuća povijesna lekcija koja nam pokazuje koliko naše društvo može biti ranjivo na epidemije i odgovornost koja leži na plećima nadležnih za javno zdravstvo. U tom smislu, za nadati se je da učimo iz prošlosti i neprestano jačamo našu zdravstvenu infrastrukturu kako bismo izbjegli takve tragične epizode u budućnosti.